Moji Beogradski dani
Siniša Svilan
 
Blog
utorak, veljača 19, 2013
Evo mene opet. Opet iz jedne Metropole. Da ne bih već na startnoj ravnini bacio kamen smutnje, kazat ću puno veće od one naše, zagrebačke. Ali samo na fizičkoj razini. Dva milijuna su ipak dva milijuna.

A ja sam gastarbajter. I odmah u startu, gadno su se prevarili svi oni koji su pomislili da će moja prva rečenica glasiti: Jebemti život, gastarbajterski!Ispalo je da je Beograd terapeut kakvog sam samo poželjeti mogao. Savršeno utoćište od onog mog košmara, noćne more koja me strefila u Lijepoj našoj, u mom Zagrebu. Tko će koga ako neće, svoj svoga.

Čak je I jedan beogradski taksist, kao da je znao moju životnu priču, učinio da mi se omili prvi susret s Beogradom. Prošle jeseni kada sam odlazio na dogovor s gazdom Željkom a sve glede angažmana na Pink-u, sjeo sam u taj taksi i nevezano započeo razgovor. Naravno, gospon taksist odmah je skužio da sam dalmatinac. I potom mi kazao:E sada gledajte I slušajte. Pritisnuo je dugme na svom auto kaziću starom barem tridesetak godina/nije ništa neobično da taksisti tamo još uvijek voze Stojadine/a kolima se razvukao refren: teku suze jedne žene. Gospon taksist lagano se nasmješio I kratko procijedio:Mišo, legenda!Riječ po riječ, rečenica po rečenica, ispalo je da je moj beogradski taksist pobjegao iz Župe dubrovačke, tamo početkom devedesetih. On I brat kuću koja je onda vrijedila 150. 000 maraka dali su za pedeset tisuća. No, nema gorčine u glasu. Kćerke su diplomirale, on se krpa taksiranjem. Žali se na skupu pijacu, režije, penzije od deset iljada dinara. Zvuči vam poznato. I nijednom mi nije kazao, tko nas bre zavadi? Ali mi je zato još nekoliko puta ponovio, kako je Mišo, doista najveći!

Skoro da zaboravih. Da se ne lažemo, jako dobro znam što danas znači progurati svoj PR, spinovati priču, ispričati svoju istinu. Kolika je njegova moć, zapravo. Ovo ovdje, što ćete pronalazati dva do tri puta tjedno, nema takvih ambicija. Jednostavno, svrbe me prsti. Gledam, slušam, znatiželjan sam. I želim to podijeliti. Jako, jako sam svjestan gdje sam trenutno I da moj imiđ trenutno ne mogu ispeglati ni profesionalne pegle iz kemijskih čistionica. Stoga će ovdje moja najveća preokupacija biti I opet , televizija. A kad sam se već zakačio na gore spomenuti PR/jeftini celofan/evo I jednog primjera iz moje bivše kuće. Eto, recite mi koliko je od vas čulo za gospodina/kreativnog producenta/ Milivoja Puhlovskog. Čovjek koji je odradio lavovski dio posla sa prvom sezonom sapunice Najbolje godine. Uspio je, prvi u Hrvata, etablirati slot prime time-a sa domaćom streaping serijom. Serija je prve sezone imala prosječni share od 37/38 posto. Koliko se sječam toliko je negdje imala I prva sezona Larin izbor. Pa sada mi vi objasnite zašto za njega nije čuo gotovo nitko. Dao je jedan, najviše dva intervjua u dvije godine. A poznam opet neke druge, kreativne producentice, koje nam se na dnevnoj razini smiješe sa naslovnica. I nije važno pričaju li o seriji, svom novom staylingu, odgoju djece, feminizmu. Važno je samo da se rečenice /brendovi od sapuna/kotrljaju.

Neki to zovu PR-ovskim vještinama. Ja to volim nazvati onako narodski, duplim kriterijima I životnim nepravdama.

Iz Beograda s ljubavlju!

Siniša

sinisasvilan @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
6406
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Index.hr
Nema zapisa.